Obmanula sam sebe

07.02.2002.

Misli šta želiš
ali ja ne vjerujem više
u osjećanja
koja gajih čekajuć odgovor tvoj..
Disala sam za dan
proveden u tvojoj blizini
mislila sam da trava
raste kako bi ti se divila..
Tjerala sam topole
kod naše škole
da šume u čuđenju
koliko sam bila opsjednuta..

Da, bila sam opsjednuta,
tjerala sam i hartiju
da umjesto tebe govori
i vjeruj mi..
bila je rječitija..

Na pozornici muzika,
samo tvoj duh i ja..
Posmatraš me i
dok krajem oka hvatam pogled tvoj
vidim u njemu divljenje
gracioznosti kojom izvodim
koreografiju
smišljenu u sekund
do pola decenije..
koreografiju moje duše..

Prožima me jeza,
jer je to bio san iz prošlosti..
mogli smo ga ostvariti..

Mogao si da me upoznaš
da sve moje hirove razumiješ
ali si više volio da
slušaš zmije koje ti se
dvorahu

Sanjala sam te i
živjela u strahu
da one što su te dvorile
ne oskrnave taj moj mali
svijet grešnosti..
Znala sam da imaš mana
ali to nije smetalo srcu mom..

Dan je blistao samo
ako bi njegov vazduh
djelićem obojio miris tvoj
i oči crne kao hrid
koji je zapljuskivao
talas mojih misli..
Krišom da niko ne vidi,
bjelina mojih očiju
kao pjena morska
kitila ti je zenice..

Shvatila sam da
više ne vrijedi
boriti se,
za pažnju nekoga,
čija je vizija svijeta
imala oblik
košarkaške lopte..
za osobu
koja se boji - da zavoli..
osjećanja..

Znam koristio si
masku mačo-tipa
samo da bi situacija bila
pod tvojom kontrolom..

Tolerancija je napokon
pokupila svoje prnje
i kao uvređena dama
vratila se tamo odakle je i došla..
Ja više ne mogu
voljeti osobu
koja se boji da iskaže ono što osjeća
koja ne umije - da živi
cijeneći sve ono što ima
- da uživa u sitnicama..
Osobu koja ne želi
da odbaci sve
što joj sreću kvari
i da se bezuslovno preda
jer voli snažno i odvažno..

A zbog tebe sam htjela
na tribinama vrištati
da te volim do neba
i mnogo više..

Mazaya #6

Song for peace - Time to pray

Moram istaći ovu pjesmu kao jednu od inspirativnijih stvari u svom životu.. Kada osjetite da vam melodija i riječi čile dušu a tijelo posipaju zrnci kao u ovoj divnoj kompoziciji - jednog skromnog čovjeka skoro djeteta i kad se osjeti glas koji iznešen čistotom srca pomjera planine na raznim jezicima ima izuzetnu energiju da podsjeti na ono humano u nama sto nas čini najbrojnijim i najmoćnijim na planeti - iako ništa više važnijim od prirode i kosmosa..

Neko sličan tebi?

Preživjela sam samoubistvo tvoje
ali ne mogu.. moje ljubavi..
Eto sinoć
moje biće hoteći da mi
podari malo vedrine
iz riznice uspomena,
donese prašnjavo sjećanje na tebe,
upakovano u topli zimski san..
Mislila sam da sam
ispraznila sve ćoškove tavana
od tebe, ali..
taj čin, srca svoga
odrazio se na moju dušu
dubinom najgromkijeg akorda na klaviru.

Sjetih se tebe, ali to likom nisi bio ti..
Neko drugi me je grlio..
neko me je ljubio
tražeći od mene odgovor
kao što ga ja tražih od tebe..
Odgovoriti nisam znala,
nisam htjela.. izdalo me obećanje..
ili sam izdala sebe.. ne mogavši
odbiti tu bezazlenu pruženu pažnju..

Ljudska smo bića zar ne_
Potrebna nam je toplina,
pažnja, pokret, tišina..
i samo pogled..
žašto da lažem?Ali ti kažem
da sam mogla obuzdati snove
ne bih ni pisala riječi ove
jer bi me mučilo nešto u meni
što mi ne da ni nadu u ostvarenje..
Taj neko je neočekivano bio tu..
kao i ti.. ali je razlika
jer neće me pustiti tek tako..
a ja nisam sigurna
da li bih sa njim oživjela stari san
i tako ti se osvetila..
možda sam zaboravila i biše ne znam,
kako se to radi.. VOLI..

Mazaya 2001 5#