Još šapuću
kestenovi priču
endemičnih dvaju
duša
dobrano sakrivši
rime
apokaliptične nam
ljubavi
nijeme od dodira
tišine.
A tvoje je srce
prozborilo
evocirajući onu
suštinu
sa kojom si mazno
a snažno
taložio toz naših
osjećanja.
Budio si latice
svih ruža
razaznajući sve
jezike svijeta
oslonjene na
splet vjetrova i
jabučastih
silueta tijela.
E nećeš me štovati u knjizi
više od svega bih
bila
anomalija tvojih
bludnih snova.
Nisam ja rođena
slaba
esencija moje
snage je bila
kočiona sila
šumskih vila
a oštrica ljubavi morskih vala.
Započni ritual
nježnosti
apstiniraj od
prekora i mana,
nikad od mene ne
odustaj ni
od naših
zagrljajnih asana.
Marija
Tadić
29.03.2023.
