Jedanaest brojeva NEKAZANO

 

Još šapuću kestenovi priču

endemičnih dvaju duša

dobrano sakrivši rime

apokaliptične nam ljubavi

nijeme od dodira tišine.

A tvoje je srce prozborilo

evocirajući onu suštinu

sa kojom si mazno a snažno

taložio toz naših osjećanja.

 

Budio si latice svih ruža

razaznajući sve jezike svijeta

oslonjene na splet vjetrova i

jabučastih silueta tijela.

E nećeš me štovati u knjizi

više od svega bih bila

anomalija tvojih bludnih snova.

 

Nisam ja rođena slaba

esencija moje snage je bila

kočiona sila šumskih vila

a oštrica ljubavi morskih vala.

Započni ritual nježnosti

apstiniraj od prekora i mana,

nikad od mene ne odustaj ni

od naših zagrljajnih asana.

 

Marija Tadić

29.03.2023.

Mandala Ljubavi

Dozvoli mi da te povedem..
Dozvoli mi da linijom obale mora
prospem odsjaj svoje bujne kesten kose,
poput mape po kojoj pronaći ćeš mi lice.
 
Pusti me da vajam..
Pusti me da vajam nježnosti u tišini
sa oblakom uzdaha od zvijezda, što nastahu u vapaju duše,
dok si me nosio duboko u željama..
 
Uzmi me ko lijek..
Uzmi me ko lijek što se prepisati ne smije
onima koji su lakog suda a opakog uma po slobodi,
jer previše u tijelu me trebaš..
 
Napustit me ne smij..
Napustit me ne smij onda kad osjetiš
da svijet se nad tobom poput grmljavine prolama
znajući da sam ti snaga ne samo na usnama..
 
Krikom ureži – Marija..
Krikom ureži „Marija“ u koži svog postojanja
i boginju i damu noći u jednakom liku,
jer jedino sa licem i naličjem možeš biti cio..
 
Marija Tadić
12.06.2022

Titova pionirka

 

Kad joj zgoda, nije ćef,

Ona je baš bila šef

Ni po snazi ni po struci

I bez 'stomak ti uvuci'

Malo krupna više spretna

U svemu bila umjetna

I da šije i da krpi

Bez imalo 'ćuti, trpi'

Nije moga s njom što hoće

Zabranjeno ta je voće

Iskrenošću i manirom

Šetala bi s kavalirom

Mirisne su note njine

Bosiočne i rakitine,

Posteljina od jorgovana

Jastuci od kamilice

Rosom ta umiva lice

Kakvi tonici i te trice,

Sapun pravi, bohor bjeli

Njeno srce razveseli.

Kuvarice manje zbori

Da ti ručak ne zagori

Slogan zdravlja a i mira

Od titova pionira ;)

14.07.2022.

Marija Tadić

Sva prava zadržana

Zemljo mila

Zanosnija od sto vila

ruke ti si raširila,

nježnim slapom svih kanjona

s' buke-om savinjona

Okupala plačna lica

ljudskih malih lastavica

što sviše na tebi gnijezda

sniše svod od svojih zvijezda.

U skute si te crvene

umotala sve sirene

u kose od zelenih šuma

branila si ih ko puma.

Ojačaše čeljad tuđa

dočepaše se oruđa,

koja si im za život dala,

a ne rekoše ti 'fala.

Možda jesu ne bih znala,

čudna su to slova neka,

na naškom se ne čitala

Ali evo od mene ti hvala.

Mila jesi suvog krša,

uz tebe bi i pop smrša'

posna jesi, gola, bosa

iscjeliteljska tvoja rosa

Nasušnome k'o hleb važi

objesnoga nek istraži,

lukavome rak je rana,

I tako je na vijek dana.

Nek si zdrava, nek si vječna ljepotice moja mila!

13.07.2022.

Marija Tadić

Sva prava zadržana

Pozdrav

Podigla je svoj pogled i pokosila ga njime, ostavivši da dah visi između njegovih usana i korjena njenog nosa. Tako je želio da je poljubi, toliko je žudio da je zagrli ne mogavši da prevali preko usana jedno obično - Izvini..

Ona je bila toliko savršena u svojoj krhkosti i luckastim popodnevima rasuta svuda po krevetu, tepihu, podu, stolu i stolicama. Njena kosa poput živih algi vezivala bi njegovu put uz njena zrela njedra hraneći njegov ego što je baš ona, tako šašava izabrala da bude njegova.

JEDAN OVAKAV POGLED.. znao je da je ustao da se pozdrave poslednji put. Nije umio da je čuva. Taj ga je pogled jeo do kosti. Toliko je toga htio da joj kaže i da joj da ali je zakasnio. Dozvolio je da momenti prođu zbog ponosa i.. nema nazad. Zatvorio je oči i zamolio nešto iznad sebe da je opet sretne i ispravi ovu zlu kob jer je znao da će svaki sledeći udah bez nje biti borba do kraja života.

 

Lilith

 
Poput latica ruže
moju suštinu lagano krune tvoji napori
da pokriju me toplinom
tvoje ljubavi nabori.
 
Ne govori ćuti,
pogledom ću dat ti znak
kad pojavi se ona nježna a divlja
kao zrak.
 
Tražio si i prihvati
ovu ludost tijela i srca moga
kasno ti je u ovaj čas
da se hvataš svojih noga.
 
Jednom kad probudiš
ovu strastvenu ženu,
budi spreman da je čuvaš
ljubiš i pratiš u svemu.
 
Jer ako joj ijedan
znak slabosti svoje daš,
nestaće i izgubićeš je
i bit je uvijek željan, da znaš.
 
Ne poklekni i mudro
slušaj je i ne kloni
pusti da te vodi boginja
i pred njom se pokloni.
 
Marija Tadić
02.08.2021.god
 

Šaolin ratnik

 

Šum povjetarca u praskozorje leluja tkaninu na tijelu.

Asanom pokreće svoj či i podiže fiksirani pogled.

Okretom započinje magični ritual i igru.

Linijom pokreta suprotstavlja svoju snažnu auru moćnom vjetru.

Inkarnisan u ovom tijelu bori se sa svojom karmom mudro.

Noseći u krvi tajne uzašlih majstora.

 

Rad na sebi duži je od Kineskog zida.

Anoniman i okretan satjeraće vjetar u ćošak.

Tako svakoga dana i svakoga jutra, bez izuzetka.

Naporedo treniraće svoj um, tijelo i dušu.

Isposnik od volje a obilan u poštovanju.

Karmom kroz živote vođen da u svakoj bude još bolji.

 

jer šaolin ratnik ne postaje baš svako.

 

Autor

Marija Tadić

24.03.2021.god.

When HE comes your way

When HE comes your way hey HE'S here to stay yet you are not alone and life's not a stone you're bringing with you home no you're not alone Just put your hands together and let them change the weather look upon the skies into the rays of sun and bring it all around litghten up the ground and say yes I am I'm here to be bring the love and honesty like the waves the Earth embrace I'm leaning on you my soul expands and you're here with me to be keepeng me out of poverty like the birds fly so free here I am with you to be So when HE comes your way hey HE'S here to stay yet you are not alone and life's not a stone when he comes your way yes, he is here to stay

Poziv budjenja

Oj ti svijetli ratniče,
što vjekov'ma budan snijevaš..
Tvoja koža u matriksu laži živi..
beskrvna i krhka poput grnčarije,
boje je bezočni, oholi i tužni.

Ti ličiš na lutku, babušku u stvari,
tvoj život satkan od oklopa mnogih..
Od toliko štitova pronaći ne možeš
ono što si u kosti
ono što si u srži.

Pogledaj u nebo, kolijevku života
k sebi sada božansko svjetlo prizovi
nek vodopad istine skine sve sa tebe
u nagosti svojoj opet preporodi.

Dohvati se mača, oružja svijetla,
podigni svoj um i vatru sad prekali
nek kroz oči tvoje boj biju prapreci
a glas tvoj nek odzvanja u kosmičkoj skali.

Sakupi sve one, što prethodiše tebi,
poklopi svjetlo i tamu u sebi,
samo cio čovjek - bog i andjeo u biti
sveto trojstvo biva i svetinju učini.

Kreacijo božija vini se ti tamo
gdje rekoše poltroni da nikad nećeš stići
sada je to vrijeme, leti višlje - bravo!
Uniji sa planom smjelo se primiči.




11.05.2020.

U srcu bez rima

U niskama riječi bez rima,

nastaje ova pjesma.

Dirigent sam ja

a riječi moje note.

Način slaganja riječi

je poput potpisa moga.

A pjesma je izlet

u odaje moje duše.

Ja volim da vodim

radoznali duh čovjeka.

U tom putovanju sve ono

što misli da zna, postaje novo.

Da li si svjesna

ti radoznala dušo

ovog posebnog trena?

Ko maglena koprena

otvaram ti oči

I bistrim ti čula.

Nježno te riječima

ušuškam pa bacim

pravo pred srce svijeta

jer tamo gdje

cvjetaju ove rime,

bitno nije ime.

Nakon svih riječi

po svijetu ko prah rasutih

ostaće samo osjećaj.

On će bojati tvoja sjećanja

od istog korjena riječi..

onda meni reci..

Da li je bitno koju si pjesmu u poslednjem dahu vremena čuo?

Da li je bitna bila riječ ili emocija koju ona u tebi budi?

Emocija, sjećanje, osjećaj.. to je taj potpis.. to je snaga slaganja

riječi u srcu bez rima..

Monday, September 23, 2019

Marija Tadić

Moje sunce

Očima te gledam mekim,
Ispod predugih trepavica,
Usnicama sočnim cokćem, 
Još malo pa uspavana.

Koliko te volim majko,
Ne opjeva Njegoš velji,
Ta ljubav još nesvjesna,
Srce tvoje poveseli.

Čuperak se moje kose,
Međ' prstima kočoperi,
Noćas kad me cokiš slatko,
Nosić ću da uperim..

Pogledaću tvoje oči
I borit se sa snom snena,
Hoću majko ja što više
Da ostanem zagrljena.

Prevarićeš mene lako,
Kravicu mi poturiti,
Pustiti uspavanku tanko,
I šištanjem uspavati.

23.08.2019.

Prevaga

Prevaga

U bisagama tame

svoje nade potkivam

a ti – još se pitaš

zašto li se skrivam..

Ne govori, muči!

Ja ti tiho vrisnem

iz tišine učim

kad srce ti stisnem..

Svaka tvoja riječ

oštra ili slatka

ničice će prijeć

ega tvog ostatka..

Prekaliću snažno

tvoje molbe klete

vaskrsnut’ odvažno

anđeli dok lete..

Ne – nije ti jasno

što sam htjela reći..

Ma – smiješ se preglasno

mojoj ženskoj moći.

Al kad u toj noći

priđem mu nestašno

sav smijeh će preći

u krah tvoj nesmajno..

Marija Tadić

5/9/2019

Miris pocetka

Da,

Više ne nedostaješ..

Kao napušten voz stao si na peronu sopstvene gluposti 

ispustio tugaljive izgovore i izdahnuo poslednji krik prekora.

Jesam, 

sposobna sam..

za sve ono što si mislio da ne mogu.

Smogla sam snage da volim više i jače 

od uragana tvojih izlizanih mačo forica i fazona.

Tako je.

Dok mi se krezubo smiješ iz stanice 

koju si prikazivao kao posebnu destinaciju,

ja stamena stojim na pramcu broda 

koji plovi u zalazak novih pobjeda i avantura.

Tvoj smijeh ne zasjenjuje mirnoću moje dostojanstvene figure 

u bonaci osjećanja za koja si smatrao da ih nisam ni vična ni dostojna.

I za kraj,

Vjerujem ti.. da je tvoja istina bila i ostala 

vjerna samo tebi, projekciji koju si htio za mene 

a koju sam sama prevazišla.

Marija Tadić

22.08.2018.

Deus, amor.. ego - 24.10.2002

Na rijeci sjedim sa zalutalom dušom

jedino što sjeća na vječnost života

je ova voda što dugo

u nedogled teče

polako niz obale 

silazi veče

i osjećam žagor prvih zvijezda.

Nijema i hladna ko udovica neka

plovi tišina - nosi je rijeka.

Spavaju noćas bitke dana i noći

i porazi rijeke da usječe si pute

proklet nek je onaj što ne zna si pomoći

jer utvare su njine stvarne, ružne, hude..

Nije to samoća što strahove nam stvori

to je ta gluvoća kad čovjek dušu zatvori

odbijajući jednu jedinu istinu - suštinu..

jureć' za idolima od slonove kosti.

Hram moj nije kuća što blagosiljaju vjerni, 

niti je to znamenje okačeno o vrpci

hram je - duša topla, puna ljubavi

što mudro se krije a hrabrije brani.

Nazovite boemom čovjeka tako čudnog

što svaki dan provede sam u sreći

- Ne trebate mi! - sam će vam to reći

željan iskrene duše meke i sna joj mekog bludnog.

Nestaju polako samuraji ljubavi

prepušteni milosti i nemilosti noći

kao bijela kuga u klanovima pustim

ljubav mora sama sebi pomoći..

Marija Tadic pjesma #13