Lilith

 
Poput latica ruže
moju suštinu lagano krune tvoji napori
da pokriju me toplinom
tvoje ljubavi nabori.
 
Ne govori ćuti,
pogledom ću dat ti znak
kad pojavi se ona nježna a divlja
kao zrak.
 
Tražio si i prihvati
ovu ludost tijela i srca moga
kasno ti je u ovaj čas
da se hvataš svojih noga.
 
Jednom kad probudiš
ovu strastvenu ženu,
budi spreman da je čuvaš
ljubiš i pratiš u svemu.
 
Jer ako joj ijedan
znak slabosti svoje daš,
nestaće i izgubićeš je
i bit je uvijek željan, da znaš.
 
Ne poklekni i mudro
slušaj je i ne kloni
pusti da te vodi boginja
i pred njom se pokloni.
 
Marija Tadić
02.08.2021.god
 

Šaolin ratnik

 

Šum povjetarca u praskozorje leluja tkaninu na tijelu.

Asanom pokreće svoj či i podiže fiksirani pogled.

Okretom započinje magični ritual i igru.

Linijom pokreta suprotstavlja svoju snažnu auru moćnom vjetru.

Inkarnisan u ovom tijelu bori se sa svojom karmom mudro.

Noseći u krvi tajne uzašlih majstora.

 

Rad na sebi duži je od Kineskog zida.

Anoniman i okretan satjeraće vjetar u ćošak.

Tako svakoga dana i svakoga jutra, bez izuzetka.

Naporedo treniraće svoj um, tijelo i dušu.

Isposnik od volje a obilan u poštovanju.

Karmom kroz živote vođen da u svakoj bude još bolji.

 

jer šaolin ratnik ne postaje baš svako.

 

Autor

Marija Tadić

24.03.2021.god.

Poziv budjenja

Oj ti svijetli ratniče,
što vjekov'ma budan snijevaš..
Tvoja koža u matriksu laži živi..
beskrvna i krhka poput grnčarije,
boje je bezočni, oholi i tužni.

Ti ličiš na lutku, babušku u stvari,
tvoj život satkan od oklopa mnogih..
Od toliko štitova pronaći ne možeš
ono što si u kosti
ono što si u srži.

Pogledaj u nebo, kolijevku života
k sebi sada božansko svjetlo prizovi
nek vodopad istine skine sve sa tebe
u nagosti svojoj opet preporodi.

Dohvati se mača, oružja svijetla,
podigni svoj um i vatru sad prekali
nek kroz oči tvoje boj biju prapreci
a glas tvoj nek odzvanja u kosmičkoj skali.

Sakupi sve one, što prethodiše tebi,
poklopi svjetlo i tamu u sebi,
samo cio čovjek - bog i andjeo u biti
sveto trojstvo biva i svetinju učini.

Kreacijo božija vini se ti tamo
gdje rekoše poltroni da nikad nećeš stići
sada je to vrijeme, leti višlje - bravo!
Uniji sa planom smjelo se primiči.




11.05.2020.

Miris pocetka

Da,

Više ne nedostaješ..

Kao napušten voz stao si na peronu sopstvene gluposti 

ispustio tugaljive izgovore i izdahnuo poslednji krik prekora.

Jesam, 

sposobna sam..

za sve ono što si mislio da ne mogu.

Smogla sam snage da volim više i jače 

od uragana tvojih izlizanih mačo forica i fazona.

Tako je.

Dok mi se krezubo smiješ iz stanice 

koju si prikazivao kao posebnu destinaciju,

ja stamena stojim na pramcu broda 

koji plovi u zalazak novih pobjeda i avantura.

Tvoj smijeh ne zasjenjuje mirnoću moje dostojanstvene figure 

u bonaci osjećanja za koja si smatrao da ih nisam ni vična ni dostojna.

I za kraj,

Vjerujem ti.. da je tvoja istina bila i ostala 

vjerna samo tebi, projekciji koju si htio za mene 

a koju sam sama prevazišla.

Marija Tadić

22.08.2018.

Deus, amor.. ego - 24.10.2002

Na rijeci sjedim sa zalutalom dušom

jedino što sjeća na vječnost života

je ova voda što dugo

u nedogled teče

polako niz obale 

silazi veče

i osjećam žagor prvih zvijezda.

Nijema i hladna ko udovica neka

plovi tišina - nosi je rijeka.

Spavaju noćas bitke dana i noći

i porazi rijeke da usječe si pute

proklet nek je onaj što ne zna si pomoći

jer utvare su njine stvarne, ružne, hude..

Nije to samoća što strahove nam stvori

to je ta gluvoća kad čovjek dušu zatvori

odbijajući jednu jedinu istinu - suštinu..

jureć' za idolima od slonove kosti.

Hram moj nije kuća što blagosiljaju vjerni, 

niti je to znamenje okačeno o vrpci

hram je - duša topla, puna ljubavi

što mudro se krije a hrabrije brani.

Nazovite boemom čovjeka tako čudnog

što svaki dan provede sam u sreći

- Ne trebate mi! - sam će vam to reći

željan iskrene duše meke i sna joj mekog bludnog.

Nestaju polako samuraji ljubavi

prepušteni milosti i nemilosti noći

kao bijela kuga u klanovima pustim

ljubav mora sama sebi pomoći..

Marija Tadic pjesma #13