Da,
Više ne nedostaješ..
Kao napušten voz stao si na peronu sopstvene gluposti
ispustio tugaljive izgovore i izdahnuo poslednji krik prekora.
Jesam,
sposobna sam..
za sve ono što si mislio da ne mogu.
Smogla sam snage da volim više i jače
od uragana tvojih izlizanih mačo forica i fazona.
Tako je.
Dok mi se krezubo smiješ iz stanice
koju si prikazivao kao posebnu destinaciju,
ja stamena stojim na pramcu broda
koji plovi u zalazak novih pobjeda i avantura.
Tvoj smijeh ne zasjenjuje mirnoću moje dostojanstvene figure
u bonaci osjećanja za koja si smatrao da ih nisam ni vična ni dostojna.
I za kraj,
Vjerujem ti.. da je tvoja istina bila i ostala
vjerna samo tebi, projekciji koju si htio za mene
a koju sam sama prevazišla.
Marija Tadić
22.08.2018.
