14.06.2002.

Vesna

Za tebe sada dišu šume,
jedino proljeće očarati te ume,
sa lišćem u kosi,
ono mi nosi,
jak miris jorgovana,
na obali rijeke tek ubrana..

Nečujnom prisustvu ja radujem se tvom,
kad ruka mi tvoja dotakne ramena,
kad zagrli me snažno,
tvoja hrabra sjena
i osmjeh ti se prospe
po mladoj djetelini..

Osoba si draga
ti moj slatki rode,
što iz ovog svijeta u blaženi ode,
radujem se svakom hodočašću tvom..
koraci su tvoji ko arija zvona,
jaki a čujni samo srcu mom..

Tvoje tajno ime je pčela,
ti si saće radosti za nas prela,
tiho, nečujno hodala si u tuzi,
ne davši usudu da raduje ti se suzi..

Tvoje sad je saće ostalo pusto,
al' ja još čujem duha tvoga hod
koga s pravom blagoslovi Bog,
dok pjesmu ti pjevahu svitaca sto..

Srce još ti vapi za susretom našim
osjetim to dok gugutka guče
mnogo teških dana dijelismo juče
da bih mogla da zaboravim..

Utjehu nađi u tom plahom vjetru
što danju nježno miluje mi kosu
kad na nju tiho, u osvit dana
lipa spusti mirišljavu rosu..
Pogledaj me kad ovlada noć
kroz sjaj zadnjih treptavih zvijezda
i u san ću vidjeti ja lik tvoj,
nade u susret - to je moć..

Posvećeno Vesni Đurđević in Memoriam 04.06.1999.
#10