Ulaziš lagano u svoju postelju,
zapitaš se često zašto nisam tu,
saksofon na radiu liči na moj glas
dok čaršaf ko saliven ocrtava moj stas..
Pališ cigaretu i sjediš u mraku,
osluškuješ kišu i kaplju njenu svaku,
mislima po mojim ramenima sipaš.
s kime noćas spavam - mjesečinu pitaš..
Pogled tvoj me peče, ovo palo veče
nestaje u tuzi uzdaha mi mog,
nečujno tad vrisnem a čuješ me znam.
jer zauvjek ja postah ljubavi te rob..
Ti razbićeš čašu kad sjetiš se da našu
ljubav sada djelim sa uspomenama,
i bića moga žedan, čak i posle jedan
tražićeš me među tamnim sjenama..
Decembar 2004.
M.T.
