U niskama riječi
bez rima,
nastaje ova pjesma.
Dirigent sam ja
a riječi moje note.
Način slaganja riječi
je poput potpisa moga.
A pjesma je izlet
u odaje moje duše.
Ja volim da vodim
radoznali duh čovjeka.
U tom putovanju sve ono
što misli da zna, postaje novo.
Da li si svjesna
ti radoznala dušo
ovog posebnog trena?
Ko maglena koprena
otvaram ti oči
I bistrim ti čula.
Nježno te riječima
ušuškam pa bacim
pravo pred srce svijeta
jer tamo gdje
cvjetaju ove rime,
bitno nije ime.
Nakon svih riječi
po svijetu ko prah rasutih
ostaće samo osjećaj.
On će bojati tvoja sjećanja
od istog korjena riječi..
onda meni reci..
Da li je bitno koju si pjesmu u poslednjem dahu vremena čuo?
Da li je bitna bila riječ ili emocija koju ona u tebi budi?
Emocija, sjećanje, osjećaj.. to je taj potpis.. to je snaga slaganja
riječi u srcu bez rima..
Monday, September 23, 2019
Marija Tadić
