U srcu bez rima

U niskama riječi bez rima,

nastaje ova pjesma.

Dirigent sam ja

a riječi moje note.

Način slaganja riječi

je poput potpisa moga.

A pjesma je izlet

u odaje moje duše.

Ja volim da vodim

radoznali duh čovjeka.

U tom putovanju sve ono

što misli da zna, postaje novo.

Da li si svjesna

ti radoznala dušo

ovog posebnog trena?

Ko maglena koprena

otvaram ti oči

I bistrim ti čula.

Nježno te riječima

ušuškam pa bacim

pravo pred srce svijeta

jer tamo gdje

cvjetaju ove rime,

bitno nije ime.

Nakon svih riječi

po svijetu ko prah rasutih

ostaće samo osjećaj.

On će bojati tvoja sjećanja

od istog korjena riječi..

onda meni reci..

Da li je bitno koju si pjesmu u poslednjem dahu vremena čuo?

Da li je bitna bila riječ ili emocija koju ona u tebi budi?

Emocija, sjećanje, osjećaj.. to je taj potpis.. to je snaga slaganja

riječi u srcu bez rima..

Monday, September 23, 2019

Marija Tadić

Moje sunce

Očima te gledam mekim,
Ispod predugih trepavica,
Usnicama sočnim cokćem, 
Još malo pa uspavana.

Koliko te volim majko,
Ne opjeva Njegoš velji,
Ta ljubav još nesvjesna,
Srce tvoje poveseli.

Čuperak se moje kose,
Međ' prstima kočoperi,
Noćas kad me cokiš slatko,
Nosić ću da uperim..

Pogledaću tvoje oči
I borit se sa snom snena,
Hoću majko ja što više
Da ostanem zagrljena.

Prevarićeš mene lako,
Kravicu mi poturiti,
Pustiti uspavanku tanko,
I šištanjem uspavati.

23.08.2019.

Prevaga

Prevaga

U bisagama tame

svoje nade potkivam

a ti – još se pitaš

zašto li se skrivam..

Ne govori, muči!

Ja ti tiho vrisnem

iz tišine učim

kad srce ti stisnem..

Svaka tvoja riječ

oštra ili slatka

ničice će prijeć

ega tvog ostatka..

Prekaliću snažno

tvoje molbe klete

vaskrsnut’ odvažno

anđeli dok lete..

Ne – nije ti jasno

što sam htjela reći..

Ma – smiješ se preglasno

mojoj ženskoj moći.

Al kad u toj noći

priđem mu nestašno

sav smijeh će preći

u krah tvoj nesmajno..

Marija Tadić

5/9/2019