Prevaga
U bisagama tame
svoje nade potkivam
a ti – još se pitaš
zašto li se skrivam..
Ne govori, muči!
Ja ti tiho vrisnem
iz tišine učim
kad srce ti stisnem..
Svaka tvoja riječ
oštra ili slatka
ničice će prijeć
ega tvog ostatka..
Prekaliću snažno
tvoje molbe klete
vaskrsnut’ odvažno
anđeli dok lete..
Ne – nije ti jasno
što sam htjela reći..
Ma – smiješ se preglasno
mojoj ženskoj moći.
Al kad u toj noći
priđem mu nestašno
sav smijeh će preći
u krah tvoj nesmajno..
Marija Tadić
5/9/2019
