Titova pionirka

 

Kad joj zgoda, nije ćef,

Ona je baš bila šef

Ni po snazi ni po struci

I bez 'stomak ti uvuci'

Malo krupna više spretna

U svemu bila umjetna

I da šije i da krpi

Bez imalo 'ćuti, trpi'

Nije moga s njom što hoće

Zabranjeno ta je voće

Iskrenošću i manirom

Šetala bi s kavalirom

Mirisne su note njine

Bosiočne i rakitine,

Posteljina od jorgovana

Jastuci od kamilice

Rosom ta umiva lice

Kakvi tonici i te trice,

Sapun pravi, bohor bjeli

Njeno srce razveseli.

Kuvarice manje zbori

Da ti ručak ne zagori

Slogan zdravlja a i mira

Od titova pionira ;)

14.07.2022.

Marija Tadić

Sva prava zadržana

ŠKOLA

Kada se sjetim onih dana, 
bezbrižne igre oko škole, 
pisma iz klupe u klupu slana, 
neke se misli osokole.

Bilo je tu i cike i jeke
iako godine prosto daleke, 
i neki više nisu sa nama
niti nam žive iznad štreke.

Ritmičke grupe, sekcije razne
vrišteće boje cvjetnih kostima,
domara tihog i naše razredne
sjećanja toplih jedna planina.

Od tada kalim sve svoje rime
pjesnikom su me na srpskom zvali,
ajde, vele, ti ćeš najbolje 
tvoja će rima, da ih razvali.

Dobro su znali drugari mali
da me svi profesori mnogo vole
predsjednikom odjeljenja meni su dali 
šansu da i njih kroza me zavole.

Prosto nemam više što reći,
neka za mene govore rime,
jedan od drugova vaših najvećih,
Marija Tadić, moje je ime.

autor Marija Tadić
13.11.2021
sva prava zadržana