Tvoje ruke majko,
možda sam malen pa ne umijem sad reći,
vode me neuko kako-tako,
najvećoj mogućoj poznatoj sreći!
Kad život ti maleno djetešce,
u ruke neuke preda,
zidaš mu i pleteš vrline,
u život medniji od meda!
Da krug bude pun majko,
i okreće se ko vilina igra,
unuk će tvoj sa istinom,
praviti rime kao čigra!
