Somewhere in 2002.

Zaljubljena budala

Modro-zelena boja u oku mom,
govori ti
da mogu da volim dubinom mora..
O jačini strasti koju to osjećanje posjeduje
rećiće ti crvena - boja krvi
koju ćeš osjetiti ako se otkrije
i iznenada te vrelinom pokrije..

Krajičak svijetlo-plave
da sam duša slobodna
a one žute šare, o vedrini mog osmjeha..
Lila će te podsjetiti
na dušu djeteta što igra skrivalice
a oleander-roza
baciće ženstven pogled na moje lice..

Ako mi onda kažeš:
- Tvoje oči su kestenjaste posve!-
shvatiću da u tvome srcu
ne tinja žar što osjećam ja
i da sam samo zaljubljana
ali hrabra
budala!

M.T. #11

08.09.2009.

Jednom posebnom prijatelju..

Ko zna koliko puta cu se jos od njega u sebi rastati
ali svaki put bice kao da je prvi..
i taj osjecaj beznadja da stojim pred ambisom
koji se raduje mome padu
nikad hladniji i nikad jaci
ne moze jecati onoliko
koliko mi dusa jeca u potrazi za drvetom
sto dahce pod mojim zagrljajem kao on
a nestasna kosa pozeli vezati me za tlo
i njine oci sto ne znaju da kroz nju gledaju mene..
vjecno bice oslikane na nebu pod kojim spijem

Ne, ne spijem,
to je samo huk zelje u krvi koja navire
u nadi da ce njegova sjena podstaci nekog drugog covjeka
da voli me bolje i njeznije od njina duha..
jer ono sto od njega osta' duh je samo
sto pepelu se vrnu jer od pepela i nastao je..


<3>

14.06.2002.

Vesna

Za tebe sada dišu šume,
jedino proljeće očarati te ume,
sa lišćem u kosi,
ono mi nosi,
jak miris jorgovana,
na obali rijeke tek ubrana..

Nečujnom prisustvu ja radujem se tvom,
kad ruka mi tvoja dotakne ramena,
kad zagrli me snažno,
tvoja hrabra sjena
i osmjeh ti se prospe
po mladoj djetelini..

Osoba si draga
ti moj slatki rode,
što iz ovog svijeta u blaženi ode,
radujem se svakom hodočašću tvom..
koraci su tvoji ko arija zvona,
jaki a čujni samo srcu mom..

Tvoje tajno ime je pčela,
ti si saće radosti za nas prela,
tiho, nečujno hodala si u tuzi,
ne davši usudu da raduje ti se suzi..

Tvoje sad je saće ostalo pusto,
al' ja još čujem duha tvoga hod
koga s pravom blagoslovi Bog,
dok pjesmu ti pjevahu svitaca sto..

Srce još ti vapi za susretom našim
osjetim to dok gugutka guče
mnogo teških dana dijelismo juče
da bih mogla da zaboravim..

Utjehu nađi u tom plahom vjetru
što danju nježno miluje mi kosu
kad na nju tiho, u osvit dana
lipa spusti mirišljavu rosu..
Pogledaj me kad ovlada noć
kroz sjaj zadnjih treptavih zvijezda
i u san ću vidjeti ja lik tvoj,
nade u susret - to je moć..

Posvećeno Vesni Đurđević in Memoriam 04.06.1999.
#10

30.05.2002.

Pohod želje jedne

Milion zvezda
je u nebo utkalo veče
pričajući bajku za počinak duša,
moja noćas mira naći neće
poželjeće ka tvom biću da se kreće...

Upali noćas u fenjeru nadu,
neka gori ko na gori svetionik
neka prizove zvezdu u padu
za srebrnast sjaj morskog žala
i bljesak svakog vala.

Sačekaj da bonaca u pohod krene,
pa da ti sa očiju skine sve mrene
i dozove vilu belog oleandra
i vilenjaka sa obala Skadra..
Nek vila pohara tvojih misli pute,
neka mjesto mene poljubi ti skute
nek iz tvojih ruku prvu zvjezdu rodi
da baš ta prva,
nebom plavim zabrodi...

Vilenjak nek ti da snagu
da boriš se za to što želiš
silinom volje prkosi i vragu
al nemoć nemoj da dozvoliš..

Ja sam tu, iza te gore
mjesec će ti osvjetliti staze,
iza nje čekaće te more
preko kojeg slutnje moje gaze..
Nek nam se želje dodirnu i zagrle,
kao dva, u susretu vala
neka grotlu tajne pohrle
i rasplinu se u zoru kao magla..

Mazaya #9

Mart 2002.

Usamljeni cvijet

Pogledaj kroz prozor predveče
veličanstven prizor pleniće ti čula.
Noćni će vjetar milovati polja
i mrsiti im ruse kose..
Na obali jezera sunce je crveno
od žudnje za željom
koja mu se na tvoje oči ispunja..

Izmoreno davanjem životne toplote
opustiće se kupanjem u hladnoj vodi
al prije trena toga,
cvijeće će se zarumenjeti
zadnjim njegovim zrakama..

Svjesni da će ih obaviti
tiha noć
tražiće poslednje zrake
njegove pažnje..
Obližnje topole šumiće strasno
i ukočiti se
ostavši tako do kasno..

Na travi će se naći sitne graške znoja
od uzaludnog pokušaja
da zadrže sunce
i nagovore tamu da okasni..
Shvatićeš tada
da smo i mi, ljudi
ta trava,
da su topole kao ti,
a ja onaj usamljeni cvijet
što razočaran u sunce
u tebi traži zaštitu
od ponoćne kiše..

Mazaya #8

Zima, Proljeće i na kraju Ti

Jedne su godine šumili ljiljani,
srne su igrale svoj ritualni ples
dozvavši sa obronaka poslednju zimsku kišu,
kišu pomirenja između zime i proljeća..
Sunce je tog dana dalo blagoslov prirodi
da ogrne proplanke šarenim sagom..

Da li možeš da osjetiš taj vjetar što piri?
To su misli moje u tvojoj kosi..
Da li znaš šta to tamo viri?
To je nada što zna srce da pokosi..
Toj nadi neću dati da viri
uplašiću je.. kao lovac pucnjem srnu
srce će mi onda biti tužno,
tužno ali ne ranjeno, jer ja
nemam isto poimanje tog
čudnog osjećaja
kakvo ga imaš ti..

Tebi je do igre stalo a meni..
do toga i mnogo više
čudni su putevi srca
a neko ih drugi piše..
Ne bih te krivila za budućnost
a znam da ne bi ni ti mene
ali opet
bili bismo povrijeđeni..
Zato prekriću oblakom sunce
jer proljeće je varljivo
i tada, u šumi,
naćićeš mrtvu srnu..

12.03.2002.

Posvećeno Vanji Pantelić iz Beograda

The_Age_of_Love #7

Obmanula sam sebe

07.02.2002.

Misli šta želiš
ali ja ne vjerujem više
u osjećanja
koja gajih čekajuć odgovor tvoj..
Disala sam za dan
proveden u tvojoj blizini
mislila sam da trava
raste kako bi ti se divila..
Tjerala sam topole
kod naše škole
da šume u čuđenju
koliko sam bila opsjednuta..

Da, bila sam opsjednuta,
tjerala sam i hartiju
da umjesto tebe govori
i vjeruj mi..
bila je rječitija..

Na pozornici muzika,
samo tvoj duh i ja..
Posmatraš me i
dok krajem oka hvatam pogled tvoj
vidim u njemu divljenje
gracioznosti kojom izvodim
koreografiju
smišljenu u sekund
do pola decenije..
koreografiju moje duše..

Prožima me jeza,
jer je to bio san iz prošlosti..
mogli smo ga ostvariti..

Mogao si da me upoznaš
da sve moje hirove razumiješ
ali si više volio da
slušaš zmije koje ti se
dvorahu

Sanjala sam te i
živjela u strahu
da one što su te dvorile
ne oskrnave taj moj mali
svijet grešnosti..
Znala sam da imaš mana
ali to nije smetalo srcu mom..

Dan je blistao samo
ako bi njegov vazduh
djelićem obojio miris tvoj
i oči crne kao hrid
koji je zapljuskivao
talas mojih misli..
Krišom da niko ne vidi,
bjelina mojih očiju
kao pjena morska
kitila ti je zenice..

Shvatila sam da
više ne vrijedi
boriti se,
za pažnju nekoga,
čija je vizija svijeta
imala oblik
košarkaške lopte..
za osobu
koja se boji - da zavoli..
osjećanja..

Znam koristio si
masku mačo-tipa
samo da bi situacija bila
pod tvojom kontrolom..

Tolerancija je napokon
pokupila svoje prnje
i kao uvređena dama
vratila se tamo odakle je i došla..
Ja više ne mogu
voljeti osobu
koja se boji da iskaže ono što osjeća
koja ne umije - da živi
cijeneći sve ono što ima
- da uživa u sitnicama..
Osobu koja ne želi
da odbaci sve
što joj sreću kvari
i da se bezuslovno preda
jer voli snažno i odvažno..

A zbog tebe sam htjela
na tribinama vrištati
da te volim do neba
i mnogo više..

Mazaya #6

Song for peace - Time to pray

Moram istaći ovu pjesmu kao jednu od inspirativnijih stvari u svom životu.. Kada osjetite da vam melodija i riječi čile dušu a tijelo posipaju zrnci kao u ovoj divnoj kompoziciji - jednog skromnog čovjeka skoro djeteta i kad se osjeti glas koji iznešen čistotom srca pomjera planine na raznim jezicima ima izuzetnu energiju da podsjeti na ono humano u nama sto nas čini najbrojnijim i najmoćnijim na planeti - iako ništa više važnijim od prirode i kosmosa..

Neko sličan tebi?

Preživjela sam samoubistvo tvoje
ali ne mogu.. moje ljubavi..
Eto sinoć
moje biće hoteći da mi
podari malo vedrine
iz riznice uspomena,
donese prašnjavo sjećanje na tebe,
upakovano u topli zimski san..
Mislila sam da sam
ispraznila sve ćoškove tavana
od tebe, ali..
taj čin, srca svoga
odrazio se na moju dušu
dubinom najgromkijeg akorda na klaviru.

Sjetih se tebe, ali to likom nisi bio ti..
Neko drugi me je grlio..
neko me je ljubio
tražeći od mene odgovor
kao što ga ja tražih od tebe..
Odgovoriti nisam znala,
nisam htjela.. izdalo me obećanje..
ili sam izdala sebe.. ne mogavši
odbiti tu bezazlenu pruženu pažnju..

Ljudska smo bića zar ne_
Potrebna nam je toplina,
pažnja, pokret, tišina..
i samo pogled..
žašto da lažem?Ali ti kažem
da sam mogla obuzdati snove
ne bih ni pisala riječi ove
jer bi me mučilo nešto u meni
što mi ne da ni nadu u ostvarenje..
Taj neko je neočekivano bio tu..
kao i ti.. ali je razlika
jer neće me pustiti tek tako..
a ja nisam sigurna
da li bih sa njim oživjela stari san
i tako ti se osvetila..
možda sam zaboravila i biše ne znam,
kako se to radi.. VOLI..

Mazaya 2001 5#

Ti u meni

Ćutim..
da tišina mi je jedna
od vrlina,
pa pogled umjesto riječi govori..
Ima trenutaka kada ne smjem ni da te pogledam
jer te iskreno, a sebično volim..
Da telepatija postoji
moje bi misli sa tobom ljubav vodile..
moje su misli jake, jače od mene
ja se bojim..
Sebi ne smjelo kažem da te volim
al' tebi ne mogu..
A ti kao da ne znaš
da se misli moje
sapliću u tvojoj kosi,
da svaki trenutak nosi
sa sobom djelić mog
nestrpljenja
da ti ravnodušnost
skinem kao masku..

Reci mi da sve to znaš
pogledom ne!.. pokretom,
jer je to carstvo u kom
se osjećam sigurno..

Nemoj tražiti od mene
dokaze da postoji ovo
o čemu ti pišem,
čak najmanje rječima,
hoću da sam na svoja osjećanja ponosna
a ne da se osjećam ponižena..

Pokušaj, to nije teško
pokazati osjećanja rukama
ja to cijelog života radim
ali ljudi oko mene ne znaju..
Znaš..
Čovjek kada je povrijeđen
rukom iskazuje mržnju ili odbranu,
zna da udari, ubije,
ali ne zna isto tako,
da iskaže da voli, želi,
simpatiše ili pak poštuje..

Nauči me svjetu riječi
koji ne razumjem,
a ja ću tebe svom
koji sa stvarnošću nema dodira..

Moj svijet je srce moje intime
a tebe u njega želim da uvedem
jer ga želim oživjeti..
Jednom ćemo, nadam se,
udahnuti mu život,
a ovako,
je kao ogledalo bez odraza..

Mazaya 2001 4#

Korakom od sedam milja.. misli idu

Nemoj ni pokušavati
da ideš u korak samnom
krila ćeš polomiti a
nećeš me stići
ostaćeš daleko..
Ponosna sam što se stidim
smjelosti svojih misli..
Ne želim, ja
stvarno ne želim da me razumješ
jer razumjevanje se mora
da vraća,
na ovm okrutnom svijetu
i smjeh se plaća..

Što se mene tiče
što ti razum gubiš
što sam ti u mislima stalno?
Ti me iz uma pusti
i ja ću
otići teatralno..

Da bi me mogao stići
moraš imati ključ
koji sam moraš naći
ja ti ga dati neću
sam se snađi..

Mazaya 2001 3#

Slučajni prolaznik

Hoću da sam oblak,
da niko ne zna oblik moj,
mala prolazna sitnica,
zaklon putniku namjerniku,
što kroz pješčani sjaj gazi..
mala utjeha ptici
što leti pod mojim okriljem,
prolazna radost i krici
duše čovjeka – smijeh.
Mali bijeli oblak je
radost oku romantičara
koji sve vidi kroz srce svoje
i kog ljubav očarava..
Da se kupam u jezeru suza
djevojke koja voli
iskrenost ćeš vidjeti
u naborima ako znaš da je prepoznaš..

Nisam tu da zaklanjam sunce
izvor inspiracije života!
Tu sam da razvedrim tvoje lice
slično nestalnim mi naborima
da ti kažem da od tvoje
ima dubljih bora
dubljih i od mora
i da želim da mi pokloniš suze
kao djevojka osmjeh slučajnom prolazniku
u životu svom..
Želim u tvom stomaku probuditi usnule leptire
i dugu koja umire u tvojim očima
koja te čini svojim
a time i ja sam bar na tren
(a to je dovoljno) nekome važna..
Probudi se..!

Mazaya 2001. 2#

Novembar 2001.

Jedna reka…

Postoji reka osećaja
koju si pokrenuo ti
tvoje ruke su me zapanjile
jer behu kreativnije od moje mašte
a mislila sam da mnogo znam..
ali me tvoje.. ruke potpunog neznanca
dadoše zbuniti..

Učinile su da zaboravim,
zakopam prvu ljubav,
zaboravim na jačinu moje ljubavi
i zanemim..
Bunila sam se pričajući ti o tome
ali uzalud sam se branila..
bilo je slatko gledati te
kako se samo smeješ mojim pokušajima
dok su zvezdice igrale užičko
u tvojim očima..

"Sve što je lepo kratko traje"
moja prva ljubav je dokaz za to..
Delili smo 3 meseca
(za mene luksuzna)
na turneji pantomimičara
čiji su publika i akteri
bila dva čovjeka – mi,
pokušavajući da saopštimo
ono što se rečima ne bi moglo dočarati..
Hvala ti, jer shvatam
bila sam sebična..

I posle tebe
zvezde su sa umećem
šarale nebo
činilo mi se da vidim tvoje oči
u njemu
i bejaše još vedro kao osmeh tvoj..
Pomislila sam da me možda pratiš
ali onda iz mora kao Titanik
kroz legendu
izroni sjećanje na prvu ljubav
i vragolaste oči tinejdžerke
čistog srca..
Ništa više nije onako kako sam ga ostavila..
"Žene niko ne razume"..slažem se
i opet sam tu
na obali mora čekam uzalud
da mi svetionik pokaže put
do plime osećanja
koja me je vodila u prkos
i ponos zbog neuzvraćenosti..
.. "tu vacio"..

Mazaya 2001 1#

Novembar 2001.