Obmanula sam sebe

07.02.2002.

Misli šta želiš
ali ja ne vjerujem više
u osjećanja
koja gajih čekajuć odgovor tvoj..
Disala sam za dan
proveden u tvojoj blizini
mislila sam da trava
raste kako bi ti se divila..
Tjerala sam topole
kod naše škole
da šume u čuđenju
koliko sam bila opsjednuta..

Da, bila sam opsjednuta,
tjerala sam i hartiju
da umjesto tebe govori
i vjeruj mi..
bila je rječitija..

Na pozornici muzika,
samo tvoj duh i ja..
Posmatraš me i
dok krajem oka hvatam pogled tvoj
vidim u njemu divljenje
gracioznosti kojom izvodim
koreografiju
smišljenu u sekund
do pola decenije..
koreografiju moje duše..

Prožima me jeza,
jer je to bio san iz prošlosti..
mogli smo ga ostvariti..

Mogao si da me upoznaš
da sve moje hirove razumiješ
ali si više volio da
slušaš zmije koje ti se
dvorahu

Sanjala sam te i
živjela u strahu
da one što su te dvorile
ne oskrnave taj moj mali
svijet grešnosti..
Znala sam da imaš mana
ali to nije smetalo srcu mom..

Dan je blistao samo
ako bi njegov vazduh
djelićem obojio miris tvoj
i oči crne kao hrid
koji je zapljuskivao
talas mojih misli..
Krišom da niko ne vidi,
bjelina mojih očiju
kao pjena morska
kitila ti je zenice..

Shvatila sam da
više ne vrijedi
boriti se,
za pažnju nekoga,
čija je vizija svijeta
imala oblik
košarkaške lopte..
za osobu
koja se boji - da zavoli..
osjećanja..

Znam koristio si
masku mačo-tipa
samo da bi situacija bila
pod tvojom kontrolom..

Tolerancija je napokon
pokupila svoje prnje
i kao uvređena dama
vratila se tamo odakle je i došla..
Ja više ne mogu
voljeti osobu
koja se boji da iskaže ono što osjeća
koja ne umije - da živi
cijeneći sve ono što ima
- da uživa u sitnicama..
Osobu koja ne želi
da odbaci sve
što joj sreću kvari
i da se bezuslovno preda
jer voli snažno i odvažno..

A zbog tebe sam htjela
na tribinama vrištati
da te volim do neba
i mnogo više..

Mazaya #6