Zemljo mila

Zanosnija od sto vila

ruke ti si raširila,

nježnim slapom svih kanjona

s' buke-om savinjona

Okupala plačna lica

ljudskih malih lastavica

što sviše na tebi gnijezda

sniše svod od svojih zvijezda.

U skute si te crvene

umotala sve sirene

u kose od zelenih šuma

branila si ih ko puma.

Ojačaše čeljad tuđa

dočepaše se oruđa,

koja si im za život dala,

a ne rekoše ti 'fala.

Možda jesu ne bih znala,

čudna su to slova neka,

na naškom se ne čitala

Ali evo od mene ti hvala.

Mila jesi suvog krša,

uz tebe bi i pop smrša'

posna jesi, gola, bosa

iscjeliteljska tvoja rosa

Nasušnome k'o hleb važi

objesnoga nek istraži,

lukavome rak je rana,

I tako je na vijek dana.

Nek si zdrava, nek si vječna ljepotice moja mila!

13.07.2022.

Marija Tadić

Sva prava zadržana