Nesto sasvim svoje

Ovu cu gitaru prepustiti vjetru,
nek svira ti nocas Dur..
U dusi mojoj oluje sikcu
i najavljuju sjecanja tur..

Kako rasipah sate i poljupce na te
lude momente bez eha u
dusi i tjelu - cak i na djelu
vratilo se saca koliko za jednu..

Kap u svjetlosti
da grije mi kosti
kad napadnu hijene poneke prijekosti..
Eh mili gosti srca i tjela mog
ne dao Vam mili i premili Bog
da nosite djelic bremena ovog
sasvim mog.. o sasvim mog..

...

There is too much darkness in us without having in mind that there is no moonlight.. tonight..

Jednom dalekom prijatelju..

.. Uz zvuke saksofona ja maštam ove noći..
..kako li sad sanjaš? Da li imam moći..
..da vjetar potjeram preko nježna lica..
..da odmor ti dam kao slavuj ptica..

..O spavaj ko djete i nježan se budi..
..nek usne ti bude, ženu zrele puti..


Devoted to B.M. 27.05.2010.

19.04.2010.

Negdje izmedju..

lahora što nosi pozdrav tvojoj duši..
bezimenu vlasi ove kesten kose,hej stani sada! - povikaću suši
i pustiti sada da oškrope me rose..

I ne daj se kiši molim te ko ptice,
što svakoga dana u strehi plaho skviče
nemoj i ti skriti svoje pravo lice
i u srcu tvome ljubav neka niče..
Bolna jeste ljubav
jer iz boli rađa
jednu bolju dušu,
jedno nježno biće..

Posvećeno Mikiju iz Podgorice (19.04.2002.)

Somewhere in 2002.

Zaljubljena budala

Modro-zelena boja u oku mom,
govori ti
da mogu da volim dubinom mora..
O jačini strasti koju to osjećanje posjeduje
rećiće ti crvena - boja krvi
koju ćeš osjetiti ako se otkrije
i iznenada te vrelinom pokrije..

Krajičak svijetlo-plave
da sam duša slobodna
a one žute šare, o vedrini mog osmjeha..
Lila će te podsjetiti
na dušu djeteta što igra skrivalice
a oleander-roza
baciće ženstven pogled na moje lice..

Ako mi onda kažeš:
- Tvoje oči su kestenjaste posve!-
shvatiću da u tvome srcu
ne tinja žar što osjećam ja
i da sam samo zaljubljana
ali hrabra
budala!

M.T. #11

08.09.2009.

Jednom posebnom prijatelju..

Ko zna koliko puta cu se jos od njega u sebi rastati
ali svaki put bice kao da je prvi..
i taj osjecaj beznadja da stojim pred ambisom
koji se raduje mome padu
nikad hladniji i nikad jaci
ne moze jecati onoliko
koliko mi dusa jeca u potrazi za drvetom
sto dahce pod mojim zagrljajem kao on
a nestasna kosa pozeli vezati me za tlo
i njine oci sto ne znaju da kroz nju gledaju mene..
vjecno bice oslikane na nebu pod kojim spijem

Ne, ne spijem,
to je samo huk zelje u krvi koja navire
u nadi da ce njegova sjena podstaci nekog drugog covjeka
da voli me bolje i njeznije od njina duha..
jer ono sto od njega osta' duh je samo
sto pepelu se vrnu jer od pepela i nastao je..


<3>

14.06.2002.

Vesna

Za tebe sada dišu šume,
jedino proljeće očarati te ume,
sa lišćem u kosi,
ono mi nosi,
jak miris jorgovana,
na obali rijeke tek ubrana..

Nečujnom prisustvu ja radujem se tvom,
kad ruka mi tvoja dotakne ramena,
kad zagrli me snažno,
tvoja hrabra sjena
i osmjeh ti se prospe
po mladoj djetelini..

Osoba si draga
ti moj slatki rode,
što iz ovog svijeta u blaženi ode,
radujem se svakom hodočašću tvom..
koraci su tvoji ko arija zvona,
jaki a čujni samo srcu mom..

Tvoje tajno ime je pčela,
ti si saće radosti za nas prela,
tiho, nečujno hodala si u tuzi,
ne davši usudu da raduje ti se suzi..

Tvoje sad je saće ostalo pusto,
al' ja još čujem duha tvoga hod
koga s pravom blagoslovi Bog,
dok pjesmu ti pjevahu svitaca sto..

Srce još ti vapi za susretom našim
osjetim to dok gugutka guče
mnogo teških dana dijelismo juče
da bih mogla da zaboravim..

Utjehu nađi u tom plahom vjetru
što danju nježno miluje mi kosu
kad na nju tiho, u osvit dana
lipa spusti mirišljavu rosu..
Pogledaj me kad ovlada noć
kroz sjaj zadnjih treptavih zvijezda
i u san ću vidjeti ja lik tvoj,
nade u susret - to je moć..

Posvećeno Vesni Đurđević in Memoriam 04.06.1999.
#10

30.05.2002.

Pohod želje jedne

Milion zvezda
je u nebo utkalo veče
pričajući bajku za počinak duša,
moja noćas mira naći neće
poželjeće ka tvom biću da se kreće...

Upali noćas u fenjeru nadu,
neka gori ko na gori svetionik
neka prizove zvezdu u padu
za srebrnast sjaj morskog žala
i bljesak svakog vala.

Sačekaj da bonaca u pohod krene,
pa da ti sa očiju skine sve mrene
i dozove vilu belog oleandra
i vilenjaka sa obala Skadra..
Nek vila pohara tvojih misli pute,
neka mjesto mene poljubi ti skute
nek iz tvojih ruku prvu zvjezdu rodi
da baš ta prva,
nebom plavim zabrodi...

Vilenjak nek ti da snagu
da boriš se za to što želiš
silinom volje prkosi i vragu
al nemoć nemoj da dozvoliš..

Ja sam tu, iza te gore
mjesec će ti osvjetliti staze,
iza nje čekaće te more
preko kojeg slutnje moje gaze..
Nek nam se želje dodirnu i zagrle,
kao dva, u susretu vala
neka grotlu tajne pohrle
i rasplinu se u zoru kao magla..

Mazaya #9

Mart 2002.

Usamljeni cvijet

Pogledaj kroz prozor predveče
veličanstven prizor pleniće ti čula.
Noćni će vjetar milovati polja
i mrsiti im ruse kose..
Na obali jezera sunce je crveno
od žudnje za željom
koja mu se na tvoje oči ispunja..

Izmoreno davanjem životne toplote
opustiće se kupanjem u hladnoj vodi
al prije trena toga,
cvijeće će se zarumenjeti
zadnjim njegovim zrakama..

Svjesni da će ih obaviti
tiha noć
tražiće poslednje zrake
njegove pažnje..
Obližnje topole šumiće strasno
i ukočiti se
ostavši tako do kasno..

Na travi će se naći sitne graške znoja
od uzaludnog pokušaja
da zadrže sunce
i nagovore tamu da okasni..
Shvatićeš tada
da smo i mi, ljudi
ta trava,
da su topole kao ti,
a ja onaj usamljeni cvijet
što razočaran u sunce
u tebi traži zaštitu
od ponoćne kiše..

Mazaya #8

Zima, Proljeće i na kraju Ti

Jedne su godine šumili ljiljani,
srne su igrale svoj ritualni ples
dozvavši sa obronaka poslednju zimsku kišu,
kišu pomirenja između zime i proljeća..
Sunce je tog dana dalo blagoslov prirodi
da ogrne proplanke šarenim sagom..

Da li možeš da osjetiš taj vjetar što piri?
To su misli moje u tvojoj kosi..
Da li znaš šta to tamo viri?
To je nada što zna srce da pokosi..
Toj nadi neću dati da viri
uplašiću je.. kao lovac pucnjem srnu
srce će mi onda biti tužno,
tužno ali ne ranjeno, jer ja
nemam isto poimanje tog
čudnog osjećaja
kakvo ga imaš ti..

Tebi je do igre stalo a meni..
do toga i mnogo više
čudni su putevi srca
a neko ih drugi piše..
Ne bih te krivila za budućnost
a znam da ne bi ni ti mene
ali opet
bili bismo povrijeđeni..
Zato prekriću oblakom sunce
jer proljeće je varljivo
i tada, u šumi,
naćićeš mrtvu srnu..

12.03.2002.

Posvećeno Vanji Pantelić iz Beograda

The_Age_of_Love #7