Deus, amor.. ego - 24.10.2002

Na rijeci sjedim sa zalutalom dušom

jedino što sjeća na vječnost života

je ova voda što dugo

u nedogled teče

polako niz obale 

silazi veče

i osjećam žagor prvih zvijezda.

Nijema i hladna ko udovica neka

plovi tišina - nosi je rijeka.

Spavaju noćas bitke dana i noći

i porazi rijeke da usječe si pute

proklet nek je onaj što ne zna si pomoći

jer utvare su njine stvarne, ružne, hude..

Nije to samoća što strahove nam stvori

to je ta gluvoća kad čovjek dušu zatvori

odbijajući jednu jedinu istinu - suštinu..

jureć' za idolima od slonove kosti.

Hram moj nije kuća što blagosiljaju vjerni, 

niti je to znamenje okačeno o vrpci

hram je - duša topla, puna ljubavi

što mudro se krije a hrabrije brani.

Nazovite boemom čovjeka tako čudnog

što svaki dan provede sam u sreći

- Ne trebate mi! - sam će vam to reći

željan iskrene duše meke i sna joj mekog bludnog.

Nestaju polako samuraji ljubavi

prepušteni milosti i nemilosti noći

kao bijela kuga u klanovima pustim

ljubav mora sama sebi pomoći..

Marija Tadic pjesma #13

Majko

Tvoje ruke majko,
možda sam malen pa ne umijem sad reći,
vode me neuko kako-tako,
najvećoj mogućoj poznatoj sreći!

Kad život ti maleno djetešce,
u ruke neuke preda,
zidaš mu i pleteš vrline,
u život medniji od meda!

Da krug bude pun majko,
i okreće se ko vilina igra,
unuk će tvoj sa istinom,
praviti rime kao čigra!

Bezimena

Interesuje te - 

kuda ide pogled oka mog?

Rećiću ti - 

putevima srca tvog.

Zapitaš se -

otkud oči moje u njedrima noći?

Odgovaram - 

čekaju čas kad ćeš meni doći.

Pomisliš da - 

ne postoji tračak misli mojih

koji ne sadrži TE,

a ne znaš da tračak taj 

upravo opisuješ i jesi 

zapravo ti.

U trenu vječnosti,

mala. slatka obmana se odigrala

i jednostavno

tvoj ego nadigrala...

Marija Tadic pjesma #12

Noći bez sna

Ulaziš lagano u svoju postelju,

zapitaš se često zašto nisam tu,

saksofon na radiu liči na moj glas

dok čaršaf ko saliven ocrtava moj stas..

Pališ cigaretu i sjediš u mraku,

osluškuješ kišu i kaplju njenu svaku,

mislima po mojim ramenima sipaš.

s kime noćas spavam - mjesečinu pitaš..

Pogled tvoj me peče, ovo palo veče

nestaje u tuzi uzdaha mi mog,

nečujno tad vrisnem a čuješ me znam.

jer zauvjek ja postah ljubavi te rob..

Ti razbićeš čašu kad sjetiš se da našu

ljubav sada djelim sa uspomenama,

i bića moga žedan, čak i posle jedan

tražićeš me među tamnim sjenama..

Decembar 2004.

M.T.

Krst pepela i tisine

Osmjeha niska,

dar su godina,

sa tobom ludo provedenih..

A još juče mi se čini,

bacao si čini,

svojim luckastim kokošijim zjenicama..

Brisači na kiši,

mi mokri k'o miš'i,

smijasmo se pregromko gromovima..

a zatim ta ručna

i borba mučna.

više anegdota osta' u sjećanjima..

Od juče si čovjek,

moj učenik, što uči

odabranicu srca svoga..

Svaki dan je lekcija dupla,

za oboje noć je skuplja,

nek trud moj kroza te,

urodi čuda mnoga..

Budite čili i jedno drugom mili,

ko brat i sestra, ko druga dva..

sazdati dom u ova vremena,

samo istrajnom čovjeku

i ženi,

se da..

20.12.2010.

Posvećeno A.A.

Jedan miran dan

11.10.2009.

Kad je hladno i oktobarske kiše krenu,

ja uzmem kičicu malenu,

pripremim se da ispišem nove stranice djela,

a u šolju stavim po vrh kašičice cimeta i kafe,

pa kad mlijeko sa šećerom uvrući,

prelijem ga u šolju dok mislim na te..

Piće miriše ko bakini kolači, na čistu prirodu

i poruke naše..

***

Nesto sasvim svoje

Ovu cu gitaru prepustiti vjetru,
nek svira ti nocas Dur..
U dusi mojoj oluje sikcu
i najavljuju sjecanja tur..

Kako rasipah sate i poljupce na te
lude momente bez eha u
dusi i tjelu - cak i na djelu
vratilo se saca koliko za jednu..

Kap u svjetlosti
da grije mi kosti
kad napadnu hijene poneke prijekosti..
Eh mili gosti srca i tjela mog
ne dao Vam mili i premili Bog
da nosite djelic bremena ovog
sasvim mog.. o sasvim mog..

...

There is too much darkness in us without having in mind that there is no moonlight.. tonight..

Jednom dalekom prijatelju..

.. Uz zvuke saksofona ja maštam ove noći..
..kako li sad sanjaš? Da li imam moći..
..da vjetar potjeram preko nježna lica..
..da odmor ti dam kao slavuj ptica..

..O spavaj ko djete i nježan se budi..
..nek usne ti bude, ženu zrele puti..


Devoted to B.M. 27.05.2010.

19.04.2010.

Negdje izmedju..

lahora što nosi pozdrav tvojoj duši..
bezimenu vlasi ove kesten kose,hej stani sada! - povikaću suši
i pustiti sada da oškrope me rose..

I ne daj se kiši molim te ko ptice,
što svakoga dana u strehi plaho skviče
nemoj i ti skriti svoje pravo lice
i u srcu tvome ljubav neka niče..
Bolna jeste ljubav
jer iz boli rađa
jednu bolju dušu,
jedno nježno biće..

Posvećeno Mikiju iz Podgorice (19.04.2002.)