Zemljo mila

Zanosnija od sto vila

ruke ti si raširila,

nježnim slapom svih kanjona

s' buke-om savinjona

Okupala plačna lica

ljudskih malih lastavica

što sviše na tebi gnijezda

sniše svod od svojih zvijezda.

U skute si te crvene

umotala sve sirene

u kose od zelenih šuma

branila si ih ko puma.

Ojačaše čeljad tuđa

dočepaše se oruđa,

koja si im za život dala,

a ne rekoše ti 'fala.

Možda jesu ne bih znala,

čudna su to slova neka,

na naškom se ne čitala

Ali evo od mene ti hvala.

Mila jesi suvog krša,

uz tebe bi i pop smrša'

posna jesi, gola, bosa

iscjeliteljska tvoja rosa

Nasušnome k'o hleb važi

objesnoga nek istraži,

lukavome rak je rana,

I tako je na vijek dana.

Nek si zdrava, nek si vječna ljepotice moja mila!

13.07.2022.

Marija Tadić

Sva prava zadržana

ŠKOLA

Kada se sjetim onih dana, 
bezbrižne igre oko škole, 
pisma iz klupe u klupu slana, 
neke se misli osokole.

Bilo je tu i cike i jeke
iako godine prosto daleke, 
i neki više nisu sa nama
niti nam žive iznad štreke.

Ritmičke grupe, sekcije razne
vrišteće boje cvjetnih kostima,
domara tihog i naše razredne
sjećanja toplih jedna planina.

Od tada kalim sve svoje rime
pjesnikom su me na srpskom zvali,
ajde, vele, ti ćeš najbolje 
tvoja će rima, da ih razvali.

Dobro su znali drugari mali
da me svi profesori mnogo vole
predsjednikom odjeljenja meni su dali 
šansu da i njih kroza me zavole.

Prosto nemam više što reći,
neka za mene govore rime,
jedan od drugova vaših najvećih,
Marija Tadić, moje je ime.

autor Marija Tadić
13.11.2021
sva prava zadržana

Uzdanica

Uzdanica
 
U srcu je jedna majka,
ona jaka kano vila,
meni moja majka veli,
uzdanicu sam rodila.
 
Ne prikloni svoje kute,
nijednome poslaniku,
već ti uzmi srcem svojim,
sama gradi svoju sliku.
 
Oće htjeti oni mnogi,
kute tvoje da prisvoje,
a ti ne daj heroino,
pošalji ih u osoje.
 
Ja sam tebe podizala
da mi budeš jaka stijena
okosnica od kopalja
u svijetu cijenjena.
 
Ostavljam ti u amanet,
naše svete vrijednosti,
ustaj za se' ne daj na se'
od nesoja se oprosti.
 
Samo srcem i ljubavlju,
možeš bolja, možeš jača,
niko silom i nevoljom
neka tebe ne nadjača.
 
07.09.2020
Autor Marija Tadić

Pozdrav

Podigla je svoj pogled i pokosila ga njime, ostavivši da dah visi između njegovih usana i korjena njenog nosa. Tako je želio da je poljubi, toliko je žudio da je zagrli ne mogavši da prevali preko usana jedno obično - Izvini..

Ona je bila toliko savršena u svojoj krhkosti i luckastim popodnevima rasuta svuda po krevetu, tepihu, podu, stolu i stolicama. Njena kosa poput živih algi vezivala bi njegovu put uz njena zrela njedra hraneći njegov ego što je baš ona, tako šašava izabrala da bude njegova.

JEDAN OVAKAV POGLED.. znao je da je ustao da se pozdrave poslednji put. Nije umio da je čuva. Taj ga je pogled jeo do kosti. Toliko je toga htio da joj kaže i da joj da ali je zakasnio. Dozvolio je da momenti prođu zbog ponosa i.. nema nazad. Zatvorio je oči i zamolio nešto iznad sebe da je opet sretne i ispravi ovu zlu kob jer je znao da će svaki sledeći udah bez nje biti borba do kraja života.

 

Lilith

 
Poput latica ruže
moju suštinu lagano krune tvoji napori
da pokriju me toplinom
tvoje ljubavi nabori.
 
Ne govori ćuti,
pogledom ću dat ti znak
kad pojavi se ona nježna a divlja
kao zrak.
 
Tražio si i prihvati
ovu ludost tijela i srca moga
kasno ti je u ovaj čas
da se hvataš svojih noga.
 
Jednom kad probudiš
ovu strastvenu ženu,
budi spreman da je čuvaš
ljubiš i pratiš u svemu.
 
Jer ako joj ijedan
znak slabosti svoje daš,
nestaće i izgubićeš je
i bit je uvijek željan, da znaš.
 
Ne poklekni i mudro
slušaj je i ne kloni
pusti da te vodi boginja
i pred njom se pokloni.
 
Marija Tadić
02.08.2021.god
 

Šaolin ratnik

 

Šum povjetarca u praskozorje leluja tkaninu na tijelu.

Asanom pokreće svoj či i podiže fiksirani pogled.

Okretom započinje magični ritual i igru.

Linijom pokreta suprotstavlja svoju snažnu auru moćnom vjetru.

Inkarnisan u ovom tijelu bori se sa svojom karmom mudro.

Noseći u krvi tajne uzašlih majstora.

 

Rad na sebi duži je od Kineskog zida.

Anoniman i okretan satjeraće vjetar u ćošak.

Tako svakoga dana i svakoga jutra, bez izuzetka.

Naporedo treniraće svoj um, tijelo i dušu.

Isposnik od volje a obilan u poštovanju.

Karmom kroz živote vođen da u svakoj bude još bolji.

 

jer šaolin ratnik ne postaje baš svako.

 

Autor

Marija Tadić

24.03.2021.god.

When HE comes your way

When HE comes your way hey HE'S here to stay yet you are not alone and life's not a stone you're bringing with you home no you're not alone Just put your hands together and let them change the weather look upon the skies into the rays of sun and bring it all around litghten up the ground and say yes I am I'm here to be bring the love and honesty like the waves the Earth embrace I'm leaning on you my soul expands and you're here with me to be keepeng me out of poverty like the birds fly so free here I am with you to be So when HE comes your way hey HE'S here to stay yet you are not alone and life's not a stone when he comes your way yes, he is here to stay

Poziv budjenja

Oj ti svijetli ratniče,
što vjekov'ma budan snijevaš..
Tvoja koža u matriksu laži živi..
beskrvna i krhka poput grnčarije,
boje je bezočni, oholi i tužni.

Ti ličiš na lutku, babušku u stvari,
tvoj život satkan od oklopa mnogih..
Od toliko štitova pronaći ne možeš
ono što si u kosti
ono što si u srži.

Pogledaj u nebo, kolijevku života
k sebi sada božansko svjetlo prizovi
nek vodopad istine skine sve sa tebe
u nagosti svojoj opet preporodi.

Dohvati se mača, oružja svijetla,
podigni svoj um i vatru sad prekali
nek kroz oči tvoje boj biju prapreci
a glas tvoj nek odzvanja u kosmičkoj skali.

Sakupi sve one, što prethodiše tebi,
poklopi svjetlo i tamu u sebi,
samo cio čovjek - bog i andjeo u biti
sveto trojstvo biva i svetinju učini.

Kreacijo božija vini se ti tamo
gdje rekoše poltroni da nikad nećeš stići
sada je to vrijeme, leti višlje - bravo!
Uniji sa planom smjelo se primiči.




11.05.2020.

U srcu bez rima

U niskama riječi bez rima,

nastaje ova pjesma.

Dirigent sam ja

a riječi moje note.

Način slaganja riječi

je poput potpisa moga.

A pjesma je izlet

u odaje moje duše.

Ja volim da vodim

radoznali duh čovjeka.

U tom putovanju sve ono

što misli da zna, postaje novo.

Da li si svjesna

ti radoznala dušo

ovog posebnog trena?

Ko maglena koprena

otvaram ti oči

I bistrim ti čula.

Nježno te riječima

ušuškam pa bacim

pravo pred srce svijeta

jer tamo gdje

cvjetaju ove rime,

bitno nije ime.

Nakon svih riječi

po svijetu ko prah rasutih

ostaće samo osjećaj.

On će bojati tvoja sjećanja

od istog korjena riječi..

onda meni reci..

Da li je bitno koju si pjesmu u poslednjem dahu vremena čuo?

Da li je bitna bila riječ ili emocija koju ona u tebi budi?

Emocija, sjećanje, osjećaj.. to je taj potpis.. to je snaga slaganja

riječi u srcu bez rima..

Monday, September 23, 2019

Marija Tadić