Ti u meni

Ćutim..
da tišina mi je jedna
od vrlina,
pa pogled umjesto riječi govori..
Ima trenutaka kada ne smjem ni da te pogledam
jer te iskreno, a sebično volim..
Da telepatija postoji
moje bi misli sa tobom ljubav vodile..
moje su misli jake, jače od mene
ja se bojim..
Sebi ne smjelo kažem da te volim
al' tebi ne mogu..
A ti kao da ne znaš
da se misli moje
sapliću u tvojoj kosi,
da svaki trenutak nosi
sa sobom djelić mog
nestrpljenja
da ti ravnodušnost
skinem kao masku..

Reci mi da sve to znaš
pogledom ne!.. pokretom,
jer je to carstvo u kom
se osjećam sigurno..

Nemoj tražiti od mene
dokaze da postoji ovo
o čemu ti pišem,
čak najmanje rječima,
hoću da sam na svoja osjećanja ponosna
a ne da se osjećam ponižena..

Pokušaj, to nije teško
pokazati osjećanja rukama
ja to cijelog života radim
ali ljudi oko mene ne znaju..
Znaš..
Čovjek kada je povrijeđen
rukom iskazuje mržnju ili odbranu,
zna da udari, ubije,
ali ne zna isto tako,
da iskaže da voli, želi,
simpatiše ili pak poštuje..

Nauči me svjetu riječi
koji ne razumjem,
a ja ću tebe svom
koji sa stvarnošću nema dodira..

Moj svijet je srce moje intime
a tebe u njega želim da uvedem
jer ga želim oživjeti..
Jednom ćemo, nadam se,
udahnuti mu život,
a ovako,
je kao ogledalo bez odraza..

Mazaya 2001 4#

Korakom od sedam milja.. misli idu

Nemoj ni pokušavati
da ideš u korak samnom
krila ćeš polomiti a
nećeš me stići
ostaćeš daleko..
Ponosna sam što se stidim
smjelosti svojih misli..
Ne želim, ja
stvarno ne želim da me razumješ
jer razumjevanje se mora
da vraća,
na ovm okrutnom svijetu
i smjeh se plaća..

Što se mene tiče
što ti razum gubiš
što sam ti u mislima stalno?
Ti me iz uma pusti
i ja ću
otići teatralno..

Da bi me mogao stići
moraš imati ključ
koji sam moraš naći
ja ti ga dati neću
sam se snađi..

Mazaya 2001 3#

Slučajni prolaznik

Hoću da sam oblak,
da niko ne zna oblik moj,
mala prolazna sitnica,
zaklon putniku namjerniku,
što kroz pješčani sjaj gazi..
mala utjeha ptici
što leti pod mojim okriljem,
prolazna radost i krici
duše čovjeka – smijeh.
Mali bijeli oblak je
radost oku romantičara
koji sve vidi kroz srce svoje
i kog ljubav očarava..
Da se kupam u jezeru suza
djevojke koja voli
iskrenost ćeš vidjeti
u naborima ako znaš da je prepoznaš..

Nisam tu da zaklanjam sunce
izvor inspiracije života!
Tu sam da razvedrim tvoje lice
slično nestalnim mi naborima
da ti kažem da od tvoje
ima dubljih bora
dubljih i od mora
i da želim da mi pokloniš suze
kao djevojka osmjeh slučajnom prolazniku
u životu svom..
Želim u tvom stomaku probuditi usnule leptire
i dugu koja umire u tvojim očima
koja te čini svojim
a time i ja sam bar na tren
(a to je dovoljno) nekome važna..
Probudi se..!

Mazaya 2001. 2#

Novembar 2001.

Jedna reka…

Postoji reka osećaja
koju si pokrenuo ti
tvoje ruke su me zapanjile
jer behu kreativnije od moje mašte
a mislila sam da mnogo znam..
ali me tvoje.. ruke potpunog neznanca
dadoše zbuniti..

Učinile su da zaboravim,
zakopam prvu ljubav,
zaboravim na jačinu moje ljubavi
i zanemim..
Bunila sam se pričajući ti o tome
ali uzalud sam se branila..
bilo je slatko gledati te
kako se samo smeješ mojim pokušajima
dok su zvezdice igrale užičko
u tvojim očima..

"Sve što je lepo kratko traje"
moja prva ljubav je dokaz za to..
Delili smo 3 meseca
(za mene luksuzna)
na turneji pantomimičara
čiji su publika i akteri
bila dva čovjeka – mi,
pokušavajući da saopštimo
ono što se rečima ne bi moglo dočarati..
Hvala ti, jer shvatam
bila sam sebična..

I posle tebe
zvezde su sa umećem
šarale nebo
činilo mi se da vidim tvoje oči
u njemu
i bejaše još vedro kao osmeh tvoj..
Pomislila sam da me možda pratiš
ali onda iz mora kao Titanik
kroz legendu
izroni sjećanje na prvu ljubav
i vragolaste oči tinejdžerke
čistog srca..
Ništa više nije onako kako sam ga ostavila..
"Žene niko ne razume"..slažem se
i opet sam tu
na obali mora čekam uzalud
da mi svetionik pokaže put
do plime osećanja
koja me je vodila u prkos
i ponos zbog neuzvraćenosti..
.. "tu vacio"..

Mazaya 2001 1#

Novembar 2001.