Moja Crna Goro

Mila zemljo kršem okovana

Pjena mora koprena tanana

Krasi tvoje oškropljene skute

Svaka šuša klela nam se u te..

Prašnjave i skromne ponosne vrleti

Sloboda ko lasta odleti-doleti

S tobom nikad stići na zelenu granu

Kad će više jutra sretna da nam svanu?

Koja li je snaha tebe nam proklela

Čija su ti đeca kosa pos'jeđela

Čije li te oči ne gledaju više

A čije li srce još s'tobom uzdiše?

Crna Goro svijetla milosna ti mati

Za mirom tvojijem vjekovima patim,

Umirem i rađam se kao ptica feniks

Molim se i praštam uz ovaj oniks.

Bolje niti želim, snijevati neću

Onima što sniju poželjeću sreću

Neka su im sretni i daleki puti

Kome nisi mila predamnom nek ćuti.

Bolje neka ćuti jer riječi spletka

Diže bure tvoje i ta sila rijetka

Stiže svakog onog što misli ti loše

Kuća i strv niz rijeku mu odoše.

O svijetla mati milosna mi budi

Ne daj nikom da dira u grudi

Srce tvoje i svjetlost ti mrači

Jer ti takva sijaš i u najgušćoj drači!

Opraštam ti ponos, prkosnu ljepotu

Čestitost i milost, spokojnu dobrotu.

Mila zemljo moja vjekovna i sjajna

Vječna da si nama i takva istrajna!

Marija Tadić

12.03.2017. god